Kovanje na visokim temperaturama je važna metoda obrade metala, koja ima mnoge prednosti, kao što su poboljšanje čvrstoće i plastičnosti materijala, poboljšanje mikrostrukturnih svojstava i poboljšanje otpornosti materijala na toplinu. Što se tiče procesa, visokotemperaturno kovanje treba savladati neke važne tačke, kao što je razumna kontrola temperature kovanja, osigurati brzinu i snagu kovanja i pravilno podesiti broj udaraca čekića. Osim toga, ključan je i izbor materijala, te je potrebno odabrati legure sa dobrom otpornošću na toplinu, visokotemperaturnom otpornošću na deformacije i otpornošću na koroziju. Ove prednosti i tehnički zahtjevi pružaju čvrstu osnovu za razvoj i proizvodnju visokotemperaturnih kovanih dijelova.
Prednosti visokotemperaturnih delova kovanja su očigledne. Prvo, visokotemperaturno kovanje može značajno poboljšati čvrstoću i plastičnost materijala. U normalnim okolnostima, temperatura kovanja će biti nešto viša od tačke topljenja na granici zrna sirovog materijala, što može efikasno potaknuti rekristalizaciju i diskontinuirano spajanje materijala, čime se povećava plastičnost na pritisak, vlačna plastičnost i granice zamora materijala. Drugo, kovanje na visokim temperaturama takođe može poboljšati organizaciona svojstva. Nakon kovanja materijala na visokoj temperaturi, veličina zrna se očito smanjuje, granica zrna postaje jasna i gusta, što doprinosi poboljšanju topljivosti čvrste tvari i homogenizaciji faza, čime se značajno optimiziraju struktura i svojstva materijala. Vrijedi napomenuti da kovanje na visokim temperaturama također može poboljšati otpornost materijala na toplinu. Jer nakon kovanja na visokoj temperaturi, oksidni film materijala se uništava, a površina materijala se uvelike popravlja, čime se povećava njegova otpornost na toplinu i otpornost na koroziju.
Međutim, da bi se postigle ove prednosti, visokotemperaturno kovanje također mora zadovoljiti neke važne tehničke zahtjeve. Prvo, veoma je važno razumno kontrolisati temperaturu kovanja. Budući da je temperatura kovanja previsoka ili preniska, to će imati negativan učinak na performanse materijala. U normalnim okolnostima, temperaturu kovanja treba kontrolisati između {{0}}.6 i 0,8 puta tačke topljenja materijala i niže. Drugo, osiguravanje brzine i čvrstoće kovanja je važna karika za osiguranje visokog kvaliteta kovanja na visokim temperaturama. To zahtijeva da oprema može imati veće skladištenje energije i veće katalitičke stope, te da bude opremljena odgovarajućim prešama za kovanje i kalupima za kovanje. Osim toga, potrebno je pravilno podesiti broj udaraca čekića. Općenito, kod kovanja na visokim temperaturama, više vremena probijanja može učiniti materijal potpunijim komprimiranim, ali prekomjerno vrijeme probijanja će također dovesti do pogoršanja mehaničkih svojstava materijala, tako da eksperimentalno prilagođavanje i naučnu kontrolu treba izvršiti prema konkretnu situaciju.
Konačno, kako bi se osiguralo da kovanje na visokim temperaturama dobije dobre rezultate, potrebno je biti izuzetno oprezan u odabiru materijala. Iz tog razloga treba odabrati legirane materijale koji mogu izdržati visoke temperature i visoki tlak, kao što su visokotemperaturni legirani čelik, visokotemperaturni legirani aluminij, visokotemperaturni legirani čelik i njihove kombinacije. U isto vrijeme, među ovim materijalima, također treba odabrati sorte s dobrom otpornošću na toplinu, otpornošću na visokotemperaturnu deformaciju i otpornošću na koroziju kako bi se osiguralo da se prednosti kovanja na visokim temperaturama mogu u potpunosti odraziti.
